Ponovo
Crvene suze lijem niz lice,
život, to je ono iza mene,
a ti prošla si kroz sve moje ulice,
za sobom ostavila trag, u grudima popucale stene….
Ustajao dah navike, samoće,
tražim teške reči da njima te pljunem,
nadam se a znam da bol ostaće,
koliko god to ne želim, ipak te kunem…
Ne razumem ništa a najmanje sebe,
ko da bacio sam sidro i ukovan stojim,
i nema dana da ne pomislim na tebe,
valjda će proći, ali suprotnog se bojim.
Hod bez cilja sad najbolji mi drug,
po navici prolazim pored tvoje zgrade,
osećam kao da tu imam neizmiren dug,
tu srce zatreperi, tu će i da stane…
Posted by Punky |
Ljubav je cudo….
januar 11th, 2008 | #
Vrede samo oni koji ostave trag.
januar 11th, 2008 | #
Ko jebe nju! Naci ces mnogo bolju,lepsu i stariju,ako treba!
januar 11th, 2008 | #
@Deda
Čudo i nedokučiva svetost!
@elektrasdreams
Sve što hoda ostavlja trag,
al ` nije svak` puno ti drag…
@freeman
Eh, bolju…Pesme su čudo…
januar 12th, 2008 | #
svidja mi se i nasla sam se u proslosti u njoj…
pozz
januar 12th, 2008 | #
Uh, valjda to nije loše, mislim to evociranje uspomena?
januar 12th, 2008 | #
ma kakvi lose, odlicno …
ja volim svoju proslost…
pozz
januar 16th, 2008 | #
Onda je sve OK!
januar 16th, 2008 | #